Negde iza duge

iza duge

Ti mi reče da ćes mi doći
u povečerje rano,
otkinuo sam parče od srca
da ti ukrasim doček,
da te dočekam kao andejela
što kroči u moj topli dom.

Ti mi reče
budi kod kuće večeras,
ja se ponadah
i u tamnoj noći
uzeh sve osećaje mile,
sto gore u duši mojoj
da ti darujem
u noći ovoj
toploj,
A ti
ti ne dodje…

Ja ostadoh
zbunjen i nedorečen
opečen,
od vatrice što još tinja
negde u duši i telu mom.
Rekoh ti
ti opet
dodji
razmisli,
pomislim
dokle ću stići?
Sta li se sve krije iza duge
u telu
i srcu tvom…

Možda

love

Ljubio sam i varao
sebe i druge,
da li sam dobar il da sam zao
nisam znao, ni ja
ni ona
i niko.

Ljubio sam i tražio,
tražio sam malo
ljubavi samo,
u potrazi svemir pretražio
da bih pornašao nešto svoje
nešto svoje,
i nešto tvoje.

I sada znam da,
ja ljubim samo srcem,
a srce zna koliko jesam
I koliko nisam,
I sada znam
I da li znam?
Mislim da znam,
il možda ne znam…