Ona je bila

CEkala je

 

Čekala me na stranici života svog,
i prikazivala sebe i svoju haljinu sto kupila je
u radnji prijateljice svoje.

Slušao sam i kao da ne čujem,
misli što govorile su mi
da pridjem bliže k njoj.

Govorila je kao iz bajke,
kao iz Luvra da Monaliza je
šaptala meni,
a ja u bujicama svojih želja
ostadoh dužan u odgovoru
toj ženi,
a ona je bila
kraljica srca svog…

 

6 мишљења на „Ona je bila“

  1. Pa davno nisam bila u tvoju galeriju, zbunio si me mnogo i slikom i stihovima, valjda je danas takav dan koji utiče na moje razmišljanje. čas ushićeno, a čas depresivno, neznam šta mi se dešava, ali Crvena ruža u vodi i stihovi to je nešto što ne mogu spojiti, za mene je nespojivo, možda što ja u tebi gledam slikara i pesnika, a nekako mi ova ruža fotografija nezamisiva za tebe slikara i za mene koja te redovno pratim, stihovi su ti fenomenalni i svi koje sam do sada pročitala ne bih mogla izdvojiti moćda samo jedan, a to je bio zadnji koji sam komentarisala mislim da se zove imati i nemati, ili sam pogrešila neznam ali taj duboki osećaj ljubavi i straha i želje koje ne možeš iskazati, ti stihovi su mi ostali duboko u sećanju.Hvala ti Prijatelju na svim tvojim radovima i stihovima koji i meni paraju i dušu i utrobu, iako imam dosta godina, ja još uvek volim, ali čoveka koji više ne postoji, ne nije moj muž to je jedna druga daleka ljubav koja traje 40 godina i trajaće dokle god sam živa, ali ja ga volim i u ovim godinama, njega niko ne može zamenuti niti ga je zamenuo, eto samo jedan mali detalj iz mog života sam ti ispričala zašto tvoje pesme ostavljaju toliko dubok utisak na moje biće i postojanje i pitam se ljubiti, ili umreti, pa mislim da mi je lakše umreti i srećnije, nego čeznuti za nečim do koga nikada više ne možeš doći možda gore na nebu ako išta postoji, ponekada se zavaravam i sama da je to istina, <3

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *