Jos uvek tu

Jos uvek tu

Kada volim volim do kraja
kada zelim zelim do srzi
kada ljubim ljubim do koske
kada se zrtvujem zrtvujem se do besvesti….

A gde sam to ja?
U svetu svom u raju nepoznatom
samo meni znanom
u bicu svetlosti
u moru radosti?
Gde li sam ja to?

Znam samo,
da pisem srcem
I mirisem svaki svoj stih…
I moje srce je na ivici litice
koje pomno stoji
I niceg se ne boji…

I tu sam ja tu
u dubini bica svog,
bilo na javi ili u snu,
ja sam jos uvek tu
u miru svom
samo meni znanom,
jos uvek tu…

2 мишљења на „Jos uvek tu“

  1. Siniš dugo nismo bili u kontaku, jer ja sa slikarima i bez njih ne mogu, gde god pogledam neki komentar uvek politika, a meni je toga preko glave, i poraste mi odmah pritisak, onda se okrenem na slikarstvo i lepu muziku i pesme koje su napisali veliki pesnici, jako mi se dopala ova tvoja pesma „Još uvek sam tu“, to mislim i na sebe, jer iza sebe imam mnogo, a ispred sebe malo vremena, pa se sekiram zašto ovaj komjuter nije sačinjen još dok sam bila mlada puna života i puna znanja, ali sada je to drugačije.Imam mašinu i više unanja – životnog iskustva padanja i ustajanja, a malo vremena, i svaki dan molim Boga da mi podar bar još jedno 20 g, da mogu da kažem sve ono što mi je u glavi, srcu i duši, da mogu da volim, ja volim ali ne čoveka već sve ljude a najviše svog sina i njegovu familiju, bar s te strane nemam ni padanja ni dizanja nego smo poštovanja.Hvala ti Siniša što mi i ti prirediš nešto malo, ali dovoljno za nekoliko dana lepote, da vredi živeti baš zbog takvih ljudi kao što si ti.Ostani uvek takav i nikada ne padaj u neku depresiju kao što sam ja bila pa se i dan danas borim sama, tražim društvo preko fejsa ali samo one koji su dobronamerni,hvala još jednom <3

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *