Njoj

Njoj

Njena dusa drazesna
njen osmeh,
kao iz vrta rajskoga
cvet u srcu sto nosi,
u ovom besplucu
u oluji zivota svog
sto kida je dugo.
I kao vrtlog odnosi
nosi…
Al prkosi smelo
Dusa njena.

Njena lepota sto blista,
njene cari koje ne krije,
njen pogled
I njena rec topla
njjena iskra iz srca,
sto plamti sto greje
I osmeh na licu topao
govori
zubori,poput potoka bistrog…

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *