Otkucaji..

 

29004_10151392220523528_1901515106_n

Slušao sam otkucaje sata,skazaljke su mi govorile da je vreme…Ustao sam iz kreveta mekanog toplog i rukom dohvatih čašu sa stola,bila je prazna,ni kap vina u njoj.Prošetah sobom sa samim sobom i uzeh bocu praznu,i ni kap….I pomislih da ništa nije toliko prazno kao prazna flaša bez vina crvenog opojnog mirisnog… I ta praznina koja se širila  prosto me je gušila rastapala.Bocu sam razbio kao da sam sve razneo,da me sećanje ne poseceče poput reči i pogleda devojke,koja je sada negde  gde nema mene ni tebe ni nas…Ni ove čaše pune vina crvenog,ni tvojih usana mekanih što opijale su znam.
Sada zaista znam..

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *