Kad zatrepere strune stare violine
i kad tonovi lagano izrone iz duše njene,
zatrepere žice…
Osetiš srce
i nista više,
sem srca svog…
Osetiš sve ono što poželiš osetiti,
što želiš videti dotaći steći
kad zatrepere strune…
Čućeš talase
negde iz dubine,
što šume šapuću
u snovima tvojim…
Siniša gledam ovaj stari i oronuo vremenom grad i slušam staru violinu, ja se ne osećam da pripadam ovom svetu , već da živim u prošlosti, to me podseća ova tvoja slika i muzika, lagala bih kada bi ti rekla da znam koje autor ovoga neznam, ali muzika i stare zgrade se uklapaju i ne osećam da pripadam ovom tmurnom svetu u kojem sada živim i pripadam. Nekako u duši mi je kao da je ovo san, što ga sada sanjam, a stvarnost je tvoja slika.Hvala ti meni je predivna i slika i muzika.Pozdrav <3