Архиве категорија: Poezija

Postojanost

Posmatarao sam oblak,menjao je svoj oblik
u krivudavo oblikovani spoj vazduha i vodene pare,
oblikovao je svoj izgled čas u jednu čas u drugu
dimenziju svog postojanja.
 
Pomislim da li smo i mi ponekad deo dimenzije
poput tog oblaka,savršeno nesavršeni
oblikujemo svoje potrebe i želje.
Svoju stvarnost,pretvaramo
u bogatstvo iluzije nadajući se
da će mo oblikovati sudbinu
nečiju il svoju..
 
Ne shvatajući da iluzija i postoji zbog nas,
a mi smo tu koji nalazimo spas
tragajući i igrajući
se sa  njom..

 

Kada bih ti rekao

 

Kada bih ti rekao

da sam ti tako blizu,

možda bi me zatekla i u Parizu.

Kada bih ti rekao da sam ti tako daleko

možda bi te već zaveo taj drugi neko,

i mi ne bismo bili tako blizu

zar ne?

 

Kada bih ti rekao da sam tu kraj tebe

da li bi pričuvala sebe od mene?

Il mene od tebe?

Da li će nas poneti uspomene

kada proleti vreme,

iza nas?

 

Kada bih ti rekao

da sam ti tako blizu možda bi me zatekla

i u Parizu?

Znam.

a da li ti to znaš?

Možda,

Da možda..

Putnici kroz vreme

 

U svemu što pokušavamo pronaći tražeći suštinu života u sebi,pronalazimo samo izgubljene tragove nekada nama znane i ne znane što tihuju u nama duboko.Ja znam da su visoki oblaci na nebu uzdigli čela i lete visoko lepršajući kroz vazduh lomeći zrake Sunca,raduju se i lepršaju.. Al ne znam suštinu svega,kao i vremenske prognoze koja nam svakodnevno prognozira najavljujući kišu ili žarko Sunce.I ne mogu zaista biti spokojan kada čujem da je vreme stalo za neke,a za neke nije.Za mene se vrerme nešto ubrzalo kao da žuri svoim kočijama i ne znam gde li će stići,i da li ono samo to zna?Mislim da ne zna,ja možda znam samo da smo svi mi podjednako sudionici svega što postoji u nama i oko nas,a da nismo ni svesni postojanosti u nama?Vreme je za nekog novac il kategorija Božje sudbine al ga niko ne može sakriti kao ni pogleda duše u nama..

Horor stihovi

 

 

Na crnom groblju usred crna mraka

jedna vrana i jedna vampir baka,

sede na krstu pokraj žutih slova

na crnoj brezi huči crna sova.

 

Mesec je beli na pir izašao,

kao putnik nad zemljom je stao..

Mrtvaci se dižu izlaze iz groba,

u kapeli svak se pita koja mu je soba?

Na recepcji zatiču tromoga portira

dok na belom čaršavu igraju

bal vampira.

 

Dole u hodnku razglasilo se osoblje,

na belim vratima oglas tabla

hotel groblje!

Maj

prolece

Godi mi što ponekad
mira mi ponestaje,
čeznja za treptajem
blagog povetarca
cvrkutom ptica.
Divljenje slobodi
u žagoru
proleća.

Cveće,
i žubor potoka u dubini
duše moje,
koji nestaje
i postaje mi kao nemir
u srcu mom.
Da,proleće je
i sve je u meni zatreptalo…
Maj
leto na pragu,
dan kao i svaki drugi dan
maj,
i beskraj Suncevih zraka
što upijam
I prija mi taj odsjaj
taj treptaj,
jer maj je,
jer je
maj…

Dolazim

ruza1

Prostranim putem koračao sam smelo,na meni je bilo novo odelo sašiveno samo za svečane prilike.Nadao sam se da ćemo proslaviti naše novo poznanstvo koje smo sklopili pre neko veče,i u tom sklopu mojih mislii i želja koračao sam sa stilom zavodnika koji se radovao našem ponovnom susretu.Odrazi senki u noći tamnoj koje su me pratile stvarale su neku nepoznatu čudnu iluziju u meni,u meni se stvarala zainteresovanost za nekim čudnim mislima dogadjajima,protkani u mojim nestvarnim željama snovima.Zamišljao sam te da si sada tu,da lebdiš i da me pratiš poput senke beskrajne duge,i želis znati kuda idem gde li sam sada i da li dolazim k tebi?Mahnuo sam ti,I odjednom tu kao da se stvorio ni sam ne znam otkud,žuti okrugli pun Mesec koji kao da mi se osmehnuo i istom prilikom kao da  se čudio mojim nesvakidašnjim ponašanjem.Namignuo sam mu i ponovo mahnuo rukom,ulazeći u prostranu ulicu koja me je direkno vodila ka tebi.Otvori prozor širom,odškrini kapiju doolazim…

Otkucaji..

 

29004_10151392220523528_1901515106_n

Slušao sam otkucaje sata,skazaljke su mi govorile da je vreme…Ustao sam iz kreveta mekanog toplog i rukom dohvatih čašu sa stola,bila je prazna,ni kap vina u njoj.Prošetah sobom sa samim sobom i uzeh bocu praznu,i ni kap….I pomislih da ništa nije toliko prazno kao prazna flaša bez vina crvenog opojnog mirisnog… I ta praznina koja se širila  prosto me je gušila rastapala.Bocu sam razbio kao da sam sve razneo,da me sećanje ne poseceče poput reči i pogleda devojke,koja je sada negde  gde nema mene ni tebe ni nas…Ni ove čaše pune vina crvenog,ni tvojih usana mekanih što opijale su znam.
Sada zaista znam..

Dunje zrele

devojka-u-gradu-1417871026-52089

Mirisale su dunje zrele,
u nedrima mojim
čuli su se otkucaji srca,
u rukama njenim
dunja mirisna.
U duši mojoj
osećaji
što tinjaju
poput vatrice
koja u tami svetluca,
u očima njenim
vatra i oganj vreli!
 

Mirisale su dunje zrele
medj njenim prstima
u njenim rukama naručju  nedrima,
mirisalo je
na procvale bulke
u srcu mom,
sto mirisom
su mamile
dusu moju
krasotom opijenu…

Mirisale su dunje zrele,

i osmeh njen
i oči što plamte
plamenom što žeže
srce i telo moje,
i ostaše uspomene
i jedno sećanje koje veže
mene,
mirisale su dunje zrele…

 

Rano jutro

jesen
Bilo je rano jutro U obžnjem šumarku pronašao sam jedan list uveli..Jesen zlatna još nije zakoračila u ove krajeve naše a list je evo već počeo da rudi…Gledam posmatram na dlanu mom je ležao položen tako baršunast mekan kao što je i dlan moj,i prosto sam osećao neku prijatnost u sebi…Dahom toplim svojim oduvao sam ga sa dlana pogledao u nebo i nastavio dalje da koračam,list je ostao da leži da čeka….Nastavljajuci svoj ubrzani hod sve dublje sam u šumu pohrlio nadaju ći se da ću upoznati još nešto novoga zanimljivog …U duši svojoj dosta toga samželeo,na list uveli sam vec zaboravio jer sve je čar trenutka,a trenutak čar vremena u kojem živimo…

Voleo bih

usnula1

Voleo bih

Voleo bih
da sam tu,
pored tebe usnulu
na jastuku mekanom.

Voleo bih
da ti šapatom svojim
govorim najlepše stihove moje,
i tako usnulu
poklonim ti
deo latice
od duše moje
I grla sto žuborom
govori…

Voleo bih da sam tu
sada večeras
dok ti pišem ove rime
voleo bih al se bojim,
da ne probudim te
I sanak ovaj
ne odleprša
pored nas…
U noći ovoj
večaras sa tobom
i uz tebe
za nas…

 

Negde iza duge

iza duge

Ti mi reče da ćes mi doći
u povečerje rano,
otkinuo sam parče od srca
da ti ukrasim doček,
da te dočekam kao andejela
što kroči u moj topli dom.

Ti mi reče
budi kod kuće večeras,
ja se ponadah
i u tamnoj noći
uzeh sve osećaje mile,
sto gore u duši mojoj
da ti darujem
u noći ovoj
toploj,
A ti
ti ne dodje…

Ja ostadoh
zbunjen i nedorečen
opečen,
od vatrice što još tinja
negde u duši i telu mom.
Rekoh ti
ti opet
dodji
razmisli,
pomislim
dokle ću stići?
Sta li se sve krije iza duge
u telu
i srcu tvom…

Možda

love

Ljubio sam i varao
sebe i druge,
da li sam dobar il da sam zao
nisam znao, ni ja
ni ona
i niko.

Ljubio sam i tražio,
tražio sam malo
ljubavi samo,
u potrazi svemir pretražio
da bih pornašao nešto svoje
nešto svoje,
i nešto tvoje.

I sada znam da,
ja ljubim samo srcem,
a srce zna koliko jesam
I koliko nisam,
I sada znam
I da li znam?
Mislim da znam,
il možda ne znam…

Jednoj Gospodjici

couple-915986_1920

Jednoj gospodjici  Gospodara Jevrema 14
pisao sam rime svoje,
upleten u kikice njene i
oči plave  boje…
Jednoj gospodjici jevrema 14.

Radovao sam se
i svakom njenom pogledu
osmehu gustim trepuškama njenim,
koje su mi ponekad slale neki mig –znak da postojim.
Jednoj gospodjici Jevrema 14 treci sprat
šaljem bukete najlepsih stihova mojih,
u laticama mekanim,
rečima toplim snenim
u rimama boje ruže crvene,
što teku sa usana mojim…

Jednoj gospodjici Jevrema 14
čije ime još ne znam,
pokolanjam stihove moje
i oči tople moje,
sa pogledom na more
čiji talasi huče u venama mojim,
jednoj gospodjici Jevrema14.

Postojim

Romantisch-uitjes-in-India

U časti vidim srce
srce što časno govori,
časno voli
časno se bori.
časno zivi i mre…
U časti vidi sve

U sreći vidim radost,
boje duge što plamte u daljini
u sreći vidim odsjaj svelosti u tmini,
i šum povetarca na mesečini.

U ljubavi vidim radost,
vidim mir milost
u ljubavi vidim sve,
sve ono što volim…
U ljubavi postojim,
postojim ja.
i postojis ti….

Želim

45265_10151390141588528_1701200486_n

Želim da imam nešto svoje
nešto sto je samo moje
nešto sto ne pripada nikome sem meni…

Želim da budem samo svoj,
oslobodjen od svega
al nebitno je to,
ja samo puno želim.
i ništa više
od toga.

Želim da budeš samo moja,
malo si drugačija od svega
da budem tvoj
pomalo svoj,
tvoja sudbina
il moja.
Posle svega
što jesmo ili nismo
mi,
zajedno ja
zajedno
ti….

Čarolija

CAROLIJA

Zaljubljen odsečen
od sebe samog ne dorečen,
zatečen…
Beskrajnim stazama
zalepršala lastavica,
bulke procvale
u srcu mom,
biću
postojanom.

I vešto se krijem,
iza zavese sakriven tumaram tražim
blaženim osmehom plesom srca svog,
uzimam ono što daruju
meni
biću mom,
i dajem svestrano
radosno.

I čarolija traje
uzimam dajem,
sa ciljem ili bez cilja
a ono što ostaje nestaje u meni,
ko svetiljka što u tami
plamti zatreperi
gorim…
Dok duša se bori
srce mi govori,
koliko još želi
koliko još
voli…

Ona je bila

CEkala je

 

Čekala me na stranici života svog,
i prikazivala sebe i svoju haljinu sto kupila je
u radnji prijateljice svoje.

Slušao sam i kao da ne čujem,
misli što govorile su mi
da pridjem bliže k njoj.

Govorila je kao iz bajke,
kao iz Luvra da Monaliza je
šaptala meni,
a ja u bujicama svojih želja
ostadoh dužan u odgovoru
toj ženi,
a ona je bila
kraljica srca svog…

 

Ponor

voleti

Voleti,
šta znači reč
voleti…
Imati il nemati
ljubiti il biti ljubljen,
osećati i ne ćutati
slušati a ne govoriti,
voleti…

Poštovati principe svoje
il slušati druge?
Ljubiti i samo ljubiti
ćutati…
Slušati?
Sa glavom u pesku
pesak gutati,
i ćutati
ćutati…

Da li voleti
sebe il
poštovati druge,
gutati il odgovoriti….
Ljubi znam,
da bolno je
al ćuti
ne govori,
ćuti…

 

Gospodin

Gospodin

Biti čovek
biti gospodin
dzentlmen fin.
Biti ono što i sam jesi
ono što si ti,
i niko drugi.

Lakome je biti
zaista lako
teškom je ipak teško biti,
i biti čovek je ipak nešto!
Biti il ne biti…

I biti čovek
i biti gospodin,
dzentlmen fin…
Budi ono što i sam jesi
ono što si ti,
i niko drugi.

Prijatelj

Prijatelj

Prijatelj je neko ko te razume
ko deli sa tobom i šećer i so,
ko zna da može a ne ume
da ti učini bol.
Da ti pomeri ugao
gde ne vidiš,
da vidiš
sve ono
što želiš videti…

Prijatelj će ti reći
i ono što i ne želiš čuti
al njegove reči su reči,
poput talasa
u moru reči…

Pijatelju
ako zaista druga želiš imati
pardon,
ipak
prijatelji gde ste!?

Strune

Strune

Kad zatrepere strune stare violine
i kad tonovi lagano izrone iz duše njene,
zatrepere žice…
Osetiš srce
i nista više,
sem srca svog…

Osetiš sve ono što poželiš osetiti,
što želiš videti dotaći steći
kad  zatrepere strune…
Čućeš talase
negde iz dubine,
što šume šapuću
u snovima tvojim…

 

Želja

Želja

Večeras kao da lebdim,
i pletem venac od stihova mojih
večeras kao da nestajem,
i želim da se pretvorim
u ono što volim
večeras….

Ne mogu a da ne pomislim
na sve ono što želim
na sve ono što hoću
na sve ono što volim.

Večeras kao da strune trepere
lagane strune moga srca žice,
i čujem otkucaje svoje
i to moje srce.
Što u sjaju oka svog gleda netremice
u odraz bića duše moje…

Zainteresovanost

zelja

 Na zapadu Sunce
 lagano  se gubi,
na nebu obasjanim
 bojama prekrasnim,
poput plami
čka na vetru
što ga tiho ubi
zracima treperi,
 nestaje
zalazi… 

I lepo je tako je divno
i svako proleće koje nam
 dođe,
 opija veče 
 ko vino lagano,
i slatki nemir
ko slatko grožđe
budi  šum vetra,
sto miluje sneno
znam,
negde miluje
i lice njeno…

 miluje vetar djavolčić mali
te usne medne ko  jagode slatke,
a oči dva kestena uzbrana
ukrala bi iz pogleda mog
osmehom koji prosto mami,
dušu mi na  muke
 da stavi,
mađijom srca svog.

Jutro

jutro

Osvanulo je novo jutro
prohladno,
sa povetarcem
koji stipa obraze moje.
Kisica romori tiho pada
u slobodi svojoj,
trepere gradom
kapljice rose njene,
na dlan topao
moj pade
kap jedna,
jos jedna…

Pogledah u nebo
negde gore visoko,
trazio sam oblak
da mu se zahvalim
na poklonu ovom,
ali on nestade stopi se
nisam ga prepoznao,
medj oblacima sivim.

Nastavio sam dalje da koracam
slusajuci topot kisice ove,
drzajuci se za rukohvat od kisobrana
prolazio sam gradom ulicama
radujuci se
i neznajuci cemu.
Dan je bio prohladan sivi
i zivot je tako lep,
i zivot,mora da se zivi
a zivi se nekako….

Ona spava

ona spava

Ona spava lagano
na jastuku mekanom
ugodnom,
ona spava
tihim osmehom carobnim
njenim snenim
ona spava,
spava…

Pomeram joj pramen sa lica njenog
dodirujem topao obraz
i cello,
udisaji njeni
poput praporca
u noci.
Ona spava kao
i da ne spava
kao da me gleda
dok spava,
kao da sam tu
u snovima njenim,
spava…

 Odlazim lagano
skripa vrata u stanu tamnome,
misao da je ne probudim
jaca je od mene samog,
ona spava,
spava…

To bice njeno
sneno
lice prelepo
 u vrtu srca mog tek
procvalo,
ostavljam
na poklon
zori
da je usnulu
probudi….

Znam

Znam

Postoji  neko ko zna
postoji neko ko misli da zna a ne zna,
znam da ne zna.
Ali ja znam
i svaki pramen kose njene,
i njeno telo oci dusa
ta dusa koja ne slusa reci tople moje….

 I kao da se boji,
 i da li cuje
odraz srca mog?
Nestajem lagano u pogledu njenom
sto odzvanja kroz moje srce i telo,
sto grudi miluju greju
negde u dubini beskrajno.
Te oci tople njene
sto gore sjajom
ognjenim zarom duse njene…

I kazem joj da je volim,
al ona ne zeli da cuje
i kazem joj da je zelim
a ona kao macka sa limenog krova preskoci me,
pobeze…
I osta samo trag pesme ove koja je zove
misli moje…
Ah tajno moja da,
ona je ta
a ja znam
da ona ne zna
znam….

Ona je vreme i nevreme

ona je vreme i nevreme
Dama sa suzom u oku,
u srcu nosi plamen
u dusi nosi nesto,
nesto samo
 njoj svojstveno
nesto sto ne razumemo
a ona,
razune to…

Ona je vatra i oganj
u njoj treperi,zive
carobnjaci vilenjaci
 vragolani…
 Nesto  poput bajke nestvarno.

Vreme sa njom provedeno
u vrtu srca njenog,
kao vreme i nevreme
poput letnjih kisa,
cije kapi svezinom svojom
obraze miluju moje.
 I ruse kose
njene
sto talasaju,
 u srcu intezivno…

Osmeh

ona

Ona je
sva od proleca
koncem srebrnnim sva izvezena,
a dusa njena
isprepletena nitima zlatnim.
Dodir sa njenim pogledom nesto
posebno,nesto sto se pamti
sto ostaje vecno
u srcu zakljucano.

U njenoj kosi sume talasi
zvezdana prasina,
u toplim ocima
na usnama
reci,
izgovorene…
Trepere reci i glas njen
opcinjen nem koracam zanesen…

Njoj

Njoj

Njena dusa drazesna
njen osmeh,
kao iz vrta rajskoga
cvet u srcu sto nosi,
u ovom besplucu
u oluji zivota svog
sto kida je dugo.
I kao vrtlog odnosi
nosi…
Al prkosi smelo
Dusa njena.

Njena lepota sto blista,
njene cari koje ne krije,
njen pogled
I njena rec topla
njjena iskra iz srca,
sto plamti sto greje
I osmeh na licu topao
govori
zubori,poput potoka bistrog…

Sanjao sam

Sanjao sam

Sanjao sam da sam oblak
da lebdim,
sanjao sam da sam od praha belog
da se prosipam…
Sanjao sam da sam poput andjela da leprsam
belim krilima,
sanjao sam da sam pahulja
da me svuda ima da nestajem
da me struje nose.
Sanjao sam sanjao…
Lebdeo leprsao
u visine se vinuo
nestajao,
osecao…

U oku spazih suzu
na mome jastuku
u mojoj dusi
u mome srcu…
Spazih,
jos jednu suzu
Jastuk je mirisao na kose njene,
na kose njene….

Jos uvek tu

Jos uvek tu

Kada volim volim do kraja
kada zelim zelim do srzi
kada ljubim ljubim do koske
kada se zrtvujem zrtvujem se do besvesti….

A gde sam to ja?
U svetu svom u raju nepoznatom
samo meni znanom
u bicu svetlosti
u moru radosti?
Gde li sam ja to?

Znam samo,
da pisem srcem
I mirisem svaki svoj stih…
I moje srce je na ivici litice
koje pomno stoji
I niceg se ne boji…

I tu sam ja tu
u dubini bica svog,
bilo na javi ili u snu,
ja sam jos uvek tu
u miru svom
samo meni znanom,
jos uvek tu…

Reci mi

reci mi...

Kada otvoris oci
kada dusom progvoris
kada se setis da postojis
reci…
Reci mi koliko si puta pomislila sanjala
moja mila?
Koliko si me puta slagala
da bi sakrila suzu
da bi sakrila lice
da bi me tvoje srce
ljubilo…….

Reci mi da li me jos uvek sanjas kao nekada?
Reci mi da li me jos uvek zoves
kao nekada,
ili si potopila sve svoje sne
u bojama sivo zelenim
reci mi…

A ja cu ti nesto reci,
da zelim te istim onim zarom tom vatrom
koja dusu topi ognjem svoje ljubavi,
I tebe ne zaboravih
vec na te pomilsim
I setim,
ponekad te se
zaista setim…

Ostani

ostani

Ostani i ne idi
jer svakim novim korakom ces ubiti korake nase…
Ostani i ne idi
jer tamo kuda ces poci vise nisi ti nisam ni ja.

Ostani i seti se trenutaka u kojem smo provodili minute sate dane
trenutke u kojem je vreme stajalo…
Oseti barem jos malo,seti se  svih onih blesavih zgoda koje provodili mi smo…

Ostani molim te ne idi jer ako odes
ostace samo jedno pismo
ne ispisamo u srcu mom
pisano rukom tvojom…

I idi, al nemoj se osvrtati
na sve ono sto ce ti doneti bezobrazni osmeh moj
idi…
Al znaj da sam jos uvek tvoj
neko ko  ceka,i kao senka stoji
negde uz svetiljku srca svog
 cekam…..

Radujem se

1
Radujem se novome danu
ko dete majcinom osmehu
sto zove u zagrljaj svoj.
Radujem se miru slobodi
kada osetis da si samo svoj
i neciji jos…

Radujem se recima toplim,
u kojima se oseti,duh vedar mio
poput ptice poj…
Radujem se uvek se radujem
cvete moj,sto nikao si
iz dubine duse moje.

Veče

vece

Bilo je pozno leto,nebom su sarali oblaci tmurni,
a osmeh njen poput beskrajnog zraka krasio je njeno prekrasno lice
rekoh joj dobro vece gospodjice,
a ona samo sapatom ozari svoje
lice I rece
dobro vece…..

Pogledi su nam se sreli poput talasa
poput nemira prodje udari lupi me vece.
Osmeh joj bese topao mio…
Nit sume talasi nit vece pece
nit zvone praporci nit boli nit sece,
samo pogled njen
I to tiho vece
I koraci koji nestaju
traju,
u nedrima mojim…..